Proslavljena Gospa Velikoga hrvatskog zavjeta i oproštaj fra Vukmana
Hrvatska katolička zajednica (HKZ) Sindelfingen proslavila je u nedjelju 19. rujna blagdan Gospe Veikoga hrvatskog krsnog zavjeta, a desetogodišnji voditelj zajednice fra Marinko Vukman toga se dana oprostio od zajednice i uskoro odlazi na mjesto župnika Hrvatske katoličke župe Main-Taunus/Hochtaunus nedaleko od Frankfurta na Majni.
       Svečano misno slavlje u tom je povodu predvodio o. Vukman u punoj crkvi Presvetoga Trojstva u tome njemačkom gradu, poznatom po tvornici Mercedesa. Misnom slavlju predthodio je ophod od misijskih prostorija do crkve u kojem su mladi obučeni u hrvatske narodne nošnje nosili lik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta i položili ga ispred oltara. U koncelebraciji su bili dekan dekanata Böblingen Karl Kaufmann, gvardijan franjevačkog samostana sv. Gabrijela u Münchenu fra Ante Buljan Vuk, voditelj HKZ Stuttgart centar fra Nediljko Brečić, voditelj HKZ Reutlingen vlč. Ivica Komadina, dr. fra Ante Akrap koji je ujedno i propovijedao i još pet svecenika i uz asistenciju stalnog đakona Ivana Jeleca. Misnom slavlju pribivao je i generalni konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske iz Stuttgarta Ante Cicvarić, a tijekom popodnevnog programa pridružio se i gradonačelnik Sindelfingena dr. Bernd Vöhringer.
Fra Marinko je na početku sve pozdravio pritom istaknuvši: „Poznato je da svaki dio naše zemlje, svaka naša pokrajina ima svoje omiljeno Gospino svetište. Sjetimo se Gospe Sinjske, Bistričke, Trsatske, Aljmaške, Voćinske, Tekijske, Olovske, Komušinske, Širokobriješke, Međugorske, Škrpeljske. Ali lik Gospe Velikog Hrvatskog Zavjeta stariji je od svih zavjetnih i čudotvornih njezinih slika i kipova u svim tim crkvama. Tim likom označena je sva hrvatska crkvena povijest u znaku Marije. Zvonimirova Gospa koja je devet stoljeća bila zaboravljena pod ruševinama u Biskupiji kod Knina, u ruševinama po kojima su gazili svi tuđinski osvajači i krvnici, postala je znak buđenja hrvatske katoličke samosvijesti osobito u prošlom stoljeću. Evo nas i ove godine na tradicionalnom slavlju naše zaštitnice Gospe Velikog hrvatskog zavjeta.
Znamo da kršćanstvo koje živi od mnoštva riječi nikada neće govoriti pravim jezikom, a pravi jezik kojim se govori jesu djela. Da bismo istinski živjeli, moramo znati da nas Bog poziva uvijek ponovno na put križa. Simolično je reći da je četrnaest stoljeća vjere i krščanstva u hrvatskom narodu jest četrnaest postaje križnoga puta od početka pa od same kalvarije.“

Fra Marinko je izmolio posvetnu molitvu hrvatskoga naroda Gospi Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta. Tijekom misnog slavlja i u prigodnom programu u dvorani fra Marinku su zahvalili na desetogodišnjem djelovanju u toj zajednici i zaželjeli mu Božji blagoslov u budučem pastoralnom djelovanju u Hrvatskoj katolićkoj župi Main-Taunus/Hochtaunus dekan Kaufman, gvardijan o. Buljan, vlc. Slavko Majić, predstavnici župe njemačke župe Presvetoga Trojstva u Sindelfinegnu, predstavnici pastoralnih vijeća hrvatskih zajednica iz Sindelfingena, Leonberga i Herrenberga, skupina djece su mu simoblično uzvratila lizaljkama kojima ih je on godinama darivamo, gradonačelnik dr. Vöhringer, dr. Adolf Polegubić u ime delegata fra Josipa Bebića, generalni konzul Cicvarić, referent za katolike drugih materinskih jezika u biskupiji Rottenburg-Stuttgart Ulrich Reif i o. Jo iz Indije.

Fra Marinko je u zaključnoj riječi kazao: „U našem životu događaju se razne promjene. Zapravo život je nezamisliv bez promjena, pa bile one na bolje ili na gore, bile one ružne ili lijepe. I u Crkvi se dogadaju promjene: dolaze novi biskupi, svećenici, župnici. Evo i ovdje u Sindelfingenu učinjena je promjena. Ove promjene, svi mi, koji se premještamo i vi od kojih se opraštamo, i oni kojima dolazimo – doživljavamo na različite načine. Kod svih se nas miješaju i tuga i radost, zahvalnost, i nemar, prihvaćanje i neprihvaćanje, strah i optimizam. Ljudi smo, nismo hladni neosjećajni kamen, ili drveni kipovi. Živjeti na jednome mjestu, srasti s mjestom i ljudima, pustiti korijene, a onda biti presađen, a to nalikuje čupanju – nije baš ni lako. Nakon deset godina rada u ovoj zajednici, prije toga 19 godina u Stuttgartu sve-  ukupno 29 godina u ovoj biskupiji i pokrajini Baden-Württemberg odlazim na novo radno mjesto u pokrajinu Hessen u Hrvatsku katoličku župu Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu kraj Frankfurta. Odlazim obogaćen našim zajedništvom, ali vi znate da ću vas zauvijek nositi u svom srcu.  Radosno ću se sjećati godina provedenih u ovoj sredini. Vjerovali smo i ljubili – iz vjere i ljubavi smo djelovali. Poslovi su se nametali, zadatke smo rješavali – osluškivali što se u domovini dogada, radovali se radostima i trpjeli zbog neuspjeha. Ali ova je zajednica – to sad želim glasno posvjedociti – postala i ostaje veliki hrvatski uspjeh. U svakodnevnim pothvatima naučili smo što nam zapravo znači Isus Krist i što nam vrijedi jedna i jedina domovina. “.
Ona je s nama i s Isusom jednostavno sam život, svakodnevna ljubav na djelu, u patnji i radosti. Nemoguće je nabrojiti sve prigode i kojima ste pomagali i sve vas koji ste pomagali i koji ste se žrtvovali za dobro ove zajednice. Neka Gospodin nagradi vašu nesebićnost i ljubav. Hvala kolegama svečenicima i mojom fratrima na izvrsnoj suradnji! Ostanite vjerni svome Bogu i svojoj Crkvi  i domovini, surađujući sa ovom mjesnom Crkvom. Ne dajte da vas išta razjedini, čuvajte zajedništvo i budite odani svojim svećenicima, časnim sestrama s. Bogoljubi Jurić i s. Bernadeti Tomić. Ostajte mi pod zaštitom Gospe Velikoga hrvatskog krsnog savjeta. Uvijek će te biti u mojim molitvama i u mom srcu i znajte da vas necu zaboraviti ma gdje god bio.
Na kraju okupljeni u znak zahvalnosti fra Marinku otpjevali Domjanicevu pjesmu „Fala“.

Misno slavlje skladnim su pjevanjem uveličali mješoviti zbor zajednice pod vodstvom s. Bernardete i zbor mladih zajednice „Salve angeli“ pod vodstvom Natalije Poljak.
Nakon misnog slavlja za sve je u misijskim prostorijama besplatno ponuđen objed i piće. U programu su nastupili zbor mladih, dječji zbor i zbor odraslih, te folklorna skupina zajednice. U zabavnom dijelu nastupio je Tamburaški sastav „Plavi Dunav
Okupljeni oko žrtvenika Kristova, oko časnog lika Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta, želeći biti u duhu vjere uz našu krsnu rijeku Jadro, želimo i danas u Sindelfingenu obnoviti, produbiti i učvrstiti našu odanu pobožnost prema Gospi. Želimo danas pred nju kleknuti i zahvaliti joj i moliti je za svoje danas i svoje sutra. Reći joj o svojim poteškoćama, o djeci koja su ginula s njenom krunicom o vratu, o obiteljima koje su prognali, o svetištima koje su spalili. Moliti je da pomogne našem narodu, onome kojeg tjeraju iz Bosne i Hercegovine, onome koji traži svoje nestale sinove, onima njezinima što pate po tamnicama diljem svijeta od Haaga  do svih drugih.“

O. Akrap je u propovijedi kazao kako je danas kriza vidljiva na svim područjima ljudskog djelovanja. „Vlada kaos na području moralnih normi, dolazi do raskola mnogih brakova i obitelji, više je lijesova nego kolijevki, pošast besavjesnosti i nepravde, porast nasilja i ubojstava. Sve to pokazuje da su moralne rezerve jednoga naroda ograničene. Slabljenje vjere svaku našu nadu pretvara u ispraznu i neostvarenu želju. Stoga su kršćani pozvani da budu jako odgovrni i savjesni u svome vladanju, življenju i postupanju u svijetu.
Slaveći današnje slavlje, slaveći Blaženu Djevicu Mariju kao žaštitnicu i kraljicu Hrvata mi se s ponosom prisjećamo svoje vlastite prošlosti. Znamo da se prije cetrnaest stoljeća hrvatski  narod opredjelio za Boga, odabrao je život i preko krštenja i vjere u Isusa Krista ušao u Katoličku Crkvu, a samim tim i medu obitelj europske kulture i civilizacije koja je itekao označena kršćanstvom. Mi se time ponosimo“, kazao je podjetivši na današnje pošasti kriminala i korupcije. „Oživimo svoju vjeru.
tekst i snimke- Adolf Polegubić
urednik "Žive zajednice"        
Copyright © 2004-2010. Croatia-presse.de
info@croatia-presse.de

OGLAŠAVANJE