CroPress

Novinari jedini na ispraćaju, Slavonija se prazni

FacebookTwitterGoogle+PinterestShare

‘Ostat ću i čekati dan koji mora jednom svanuti, dan kada će konačno gorjeti kontejneri jer više u njima neće biti ničega jestivoga, dan kada ćete zajedno s vašim gradonačelnikom bježati iz Banovine, iz grada, iz zemlje. Taj dan će doći jer i krava se sruši kada je izmuzete do umiranja, a ne dajete joj jesti. Taj dan mora doći, a tada ja neću biti otac koji nariče i maše svom djetetu u autobusu za Stuttgart. Ja ću biti onaj s palicom koji će vas čekati ispred!’

Najdjeljeniji i najčitaniji tekst na internetu u zadnjih nekoliko dana je, bez ikakve sumnje, surovo realistično, mračno i upozoravajuće pismo čovjeka koji se potpisuje s ‘Ivo Anić‘ (nismo sigurni je li pravo ime ili pseudonim), a koje je doslovce poharalo internet. Pismo se poput bujice širi društvenom mrežom jer je autor običnim riječima poprilično dobro dočarao rezignaciju i očaj.

Ali i rastući bijes kod sve većeg broja ljudi koji moraju napuštati svoj dom, ili sa suzama u očima ispraćaju djecu u Njemačku i druge zemlje. Pismo je, po svemu sudeći, upućeno u većoj mjeri ‘desnim’ političarima i njihovim uhljebima, no jednako je tako moglo biti upućeno i navodno lijevima, jer egzodus iz Slavonije i Hrvatske razmahao se za mandata Zorana Milanovića, a nastavio za nove, jednako neučinkovite vlade navodno ‘desnog centra’.

“Znaš šta ću vam reć’ svima skupa, jebite se“, riječi su to zadnjeg mladića koji je poljubio uplakane roditelje i ušao u zadnji autobus na osječkom autobusnom kolodvoru minut prije 15. sati, zadnjem od njih četiri koji su u koloni napustili kolodvor samo tog dana, a peti im se pridružio u Slatini.

Četiri autobusa samo danas, gorko je primjetio jedan od vozača „Čazmatransa“ koji nije mogao suspregnuti suze, u jednom od takvih prošli tjedan bila je njegova kći, cura koju je školovao otkidajući od usta, cura netom diplomirala kroatistiku i našla zaposlenje u Munchenu kao konobarica.

Četiri autobusa sa dvjestotinjak mladih ljudi samo danas, četiri autobusa u srijedu, po četiri autobusa svaki tjedan i tako već čitav mjesec. I tako već šest mjeseci uzastopno. 20. 000 mladih ljudi napustilo je Slavoniju samo u proteklih pola godine i to ako ne računamo još toliko koliko je otišlo na sezonu po Jadranu, da čiste tuđe plahte i budu sluge plaćene ispod minimuma državne razine. Cijeli jedan naraštaj otišao je iz najbogatije ravnice koja je mogla hraniti cijelu Hrvatsku.

Uplakani ljudi na kolodvoru ne kriju očaj. Sve su to bili bogati i imućni Slavonci koji su živjeli od zemlje na svojim imanjima koja se protežu kilometrima daleko. Njihovi sinovi i kćeri putuju u Stuttgart i polovica od njih pojma nema kamo idu i što će raditi. Čuli su od zemljaka da nije teško pronaći posao u restoranima ili na gradilištima, Nijemci ne žele raditi tako fizički teške, ponižavajuće i slabo plaćene poslove. Kažu, oni što su gore da ih čak ni izbjeglice iz Sirije ne prihvaćaju ali momci fakultetski obrazovani iz Slavonije ipak da. Jebiga, djeca su to koja su navikla raditi, rade cijeli svoj život i ne pitaju za znoj, suze ili plaću.

Dobra su to djeca, napominje jedan otac i rida kao malo dijete. Split je još jedna od destinacija te djece, Split je grad u kojem mladost više voli imati deset kuna „užicanih“ u bake ili djeda nego po suncu, desetak sati odrađivati smjenu po kafićima. Split je grad u kojem su konobari plaćeni dvije – do tri tisuće kuna i nemaju slobodan dan. Split je grad u kojem se barem iza posla okupaš, a ima i zgodnih cura. Draže mi je da mi je dijete u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, lakše je nekako, drugačiji je osjećaj, govori jedna majka kojoj je sin završio Ekonomski fakultet i sada odlazi u Makarsku da radi na plaži kao dodatni konobar koji će među gostima hotela iznajmljivati ležaljke i nositi koktele. Lani je pola plaće slao nama jer smo bili doslovno gladni, da nema njega ne bi preživjeli godinu s režijama i ovrhama.

Zagrljaji, suze, psovke.

I tako svaki četvrtak i svaku subotu u 15. sati na osječkom kolodvoru. Egzodus.

Nitko osim novinara ne dolazi na te tužne ispraćaje, nitko osim roditelja, uplakanih cura i najbližih. Nitko!

izvor: promise.hr; foto: screnshot STV

facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmailby feather

Hrvatski Online Blog

www.CroPress.com

E-mail: info@cropress.com

Copyright © CroPress 2004-2017 All Rights Reserved

To Top