Mijo Marić ,mladi i ambiciozni predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke izabran je na novu dužnost dopredsjednika  HSK za Europu.

     Čestitamo na uspjehu uz pitanje : Da li ste karijerista?

            -Daj Bože, da bi se mogla graditi „karijera” na volunterskom radu. Pored svojeg posla kao projekt manager za istraživanje i razvoj kod Deutsche Telekom-a, obitelji, angažmana u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin, u Savezu hrvatskih društava Berlina, u „Klapi Berlin”, prijatelja, športa itd., koristim ono malo preostalih sati za angažman za općehrvatske interese naših iseljenika u Njemačkoj; volunterski bez ikakve plaće! To je vrlo naporan i često nezahvalan rad; samo nas naši uspjesi dalje motiviraju. Uglavnom je naš kvalitetan rad kongresa u Njemačkoj prepoznat, pa smo zamoljeni da se jače angažiramo i na globalnoj razini HSK-a. Rado ćemo staviti naša iskustva glede stvaranja hrvatskog lobija u Njemačkoj na raspolaganje, od čega mogu profitirati i drugi nacionalni kongresi. U izvršnom odboru globalnog HSK su sada četiri osobe iz njemačkog kongresa: dr. Siniša Kušić, Franjo Pavić i Danijel Lučić i ja.

                      -Definiciju „krovne udruge” može se pročitati na Wikipedia; to je etablirani izraz, kojeg koriste tisuće udruga u Njemačkoj. Kriterije jedne krovne udruge ispunjuje npr. Savez hrvatskih društava Berlina, Savez hrvatskih nogometnih udruga Njemačke....i HSKNj. To ne znači, da moraju biti svi subjekti ciljne grupe – hrv. udruge Berlina ili nogometna društva - članovi pojedine krovne organizacije; to nije uspjelo niti jednoj krovnoj udruzi na svijetu. Toliko o tome. Naglašavam ovo: skoro svi Hrvati u Njemačkoj su prepoznali potrebu jakog hrvatskog lobija, prikladnog našoj brojčanosti, te nam broj podržavatelja i članova kontinuirano raste. Imamo pristup Bundestag-u, MVP-u, strankama i zakladama. Imamo visoko kvalificirane kadrove, na medijskom polju smo aktivni i dajemo Hrvatima profesionalni glas i lice. Najveća, najaktivnija i najpoznatija smo hrvatska udruga u Njemačkoj, i Nijemci nas priznavaju kao čelnu udrugu koja zastupa interese  400.000 osoba sa hrvatskim korijenima (sa Hrvatima iz BiH brojka je blizu pola milijuna). Znatno utjećemo na pozitivni imidž Hrvata u Njemačkoj, što potvrđuju i izjave skoro svih njemačkih sugovornika predsjednika Josipovića povodom njegovog nedavnog dolaska u Njemačku; što je bio pravi novum. Naša neupitna pozicija kod Nijemaca potvrđuje i nedavni poziv u „Bundesbeirat für Integration”, koji neki nazivaju Vladu stranaca.

          HČSP Vas je kritizirala, što niste podržali prosvjede protiv predsjednika Josipovića povodom njegovog nedavnog dolaska u Njemačku?

       -HSKNj se kao nadstranačka udruga, koja zastupa općehrvatske interese ne može dati instrumentalizirati za partikularne stranačke interese. Smatram motive prosvjednika razumljivim, čak i opravdanim, te cijenim ljude u HČSP-u, koji su se koristili demokratskim sredstvima i mirno prosvjedovali. Ali HSKNj nije mogao podržati, odnosno sudjelovati u prosvjedima. Prije svega zbog toga, jer su prošla vremena da se ne može protestirati u domovini; a kao drugo, za HSKNj vrijedi ono nepisano pravilo, da sve naše akcije i projekte trebaju podržavati najmanje dvije trećine Hrvata u Njemačkoj. To nam je glavno pravilo i po tome se moramo ravnati.

       -Ima njih u svim strankama mnogo iskrenih, vrijednih i sposobnih danas i iz prošlosti. Osvrnuti ću se samo na nekoliko vladajućih. Cijenim premijerku Jadranku Kosor, koja je se prva od svih dosadašnjih premijera napokon uhvatila u koštac sa jednim od ključnih problema, korupcijom. Da se trudi iskorijeniti taj problem neovisno o stranačkoj pripadnosti, i unatoč cinjenici, da je to škodilo ugledu HDZ-a. Ali i na Pantovčaku, s predsjednikom Josipovićem imamo sada znatno manje polariziranja, nema više neukusnih šala, te imamo za tu funkciju potrebni nivo. Cijenim npr. i predsjednika odbora za Hrvate izvan RH, Ivana Bagarića, koji razumije potrebu za boljim povezivanjem domovine i iseljeništva, te je pokrenuo odgovarajuću strategiju u Saboru. Nažalost ovaj prostor ne dopušta spomenuti i mnogo drugih političara.

           -Meni se čini, da je se prije nekoliko godina više govorilo o povratku, međutim to danas nije dominantna tema među mladima. Postoji određeno nezadovoljstvo sa političkim razvojem Hrvatske, gospodarska situacija je teža nego u Njemačkoj, čuje se i za neke koji su se nakon “povratka” u domovinu opet razočarano vratili u Njemačku. Spominju se problemi povratnika sa mentalitetom, sa nepotizmom, korupcijom. Načelno se dobiva dojam, da domovinska Hrvatska ne zna koristiti svoje iseljeništvo za političke i gospodarske interese, kao što to čine npr. Kina, Izrael ili Irska. Žalosno je to posebno tad, kad doživljavate diskrepanciju prema tome, kako su u Njemačkoj Hrvati visoko cijenjeni i  uživaju vrlo pozitivan imidž. Hrvati su inače vrhunski integrirani, najbolje smo obrazovani od svih stranaca, i njemačko nam društvo signalizira, da nas trebaju i da nas hoće. Ušli smo u sve pore njemačkog društva: gospodarstvo, politika, znanost, poduzetništvo, kultura itd. Ako se nastavi trend ulaska mladih Hrvata u njemačke stranke, moći ćemo u budućnosti bolje utjecati na politiku Njemačke prema južnoistočnoj regiji i na sliku Hrvatske u najvećoj zemlji EU-a.

               Neki zamjeraju kako je Kongres bio HDZ ova ekspozitura?

               -U prvim godinama na čelu HSKNj-a bio je često član HDZ-a, te su i mnogi članovi predsjedništva bili pripadnici HDZ-a. To i nije bilo toliko začuđujuće, jer je HDZ najaktivnija politička opcija u iseljeništvu sa velikim brojem ogranaka u Njemačkoj. Dakle, HSKNj je bio ustvari slika hrvatskog iseljeništva odnosno biračkog korpusa u Njemačkoj. Prije četiri godine prvi put je druga generacija sa mnom preuzela predsjedništvo HSKNj-a, a ja sam nestranački čovjek; nisam član niti jedne hrvatske ili njemačke stranke! Sa pomlađivanjem je i pao broj članova HDZ-a unutar proširenog predsjedništva na trenutno šest osoba od ukupno 21. Znači, oni koji govore o dominaciji HDZ-a u HSKNj-u, ili nisu informirani o razvoju zadnjih četiri godina ili ne žele prepoznati nove realnosti. Nekima je to očito samo izgovor za njihovu pasivnost i nespremnosti zasukati rukave i volunterski raditi za „hrvatsku stvar” u Njemačkoj. Uostalom, da je HSK bio ekspozitura HDZ-a, onda bi valjda u meduvremenu riješili neku financijsku podršku Vlade HSKNj-u ili bi se financirale nedavno održane Hrvatske svjetske igre u Zadru, što nije bio slučaj. Traži se podmladak u hrvatskim društvima, a istovremeno se mlade mori sa destruktivizmom i pričama iz prošlosti za koje ne možemo ništa. Mi smo samo ekspozitura iseljeništva u Njemackoj i uživamo našu neovisnost!!!   

       -Smatram prve prosvijede zbog pritvaranja Purde, te motive pojedinih skupina radi teške gospodarske situacije opravdanim. Međutim nemam nikakvo razumijevanje za rušilačke elemente i nasilje medu prosvjednicima. Čitajući hrvatske medije, stvarao se dojam, da je cijela zemlja na nogama. Kad sam nedavno bio u Zagrebu i vidio subotom na Trgu stvarni broj prosvjednika i razgovarao sa mnogo ljudi, postalo mi je jasno da hrvatski mediji ovdje svjesno stvaraju pogrešnu sliku, izvještavaju selektivno i ne pridržavaju se svojeg profesionalnog kodeksa. Nama u Njemačkoj su prosvjedi, čak i u mnogo većim dimenzijama, sasvim normalni, ali da mediji citiraju svako platno i svaku parolu, je smiješno i neozbiljno za jednu 20 godina staru demokraciju. Da sam i ja napisao plakat „dolje sa djedom Mrazom”, i to bi osvanulo sutradan na naslovnici hrvatskih novina... šalim se. Ja interpretiram prosvjede kao opomenu Vladi, da shvate ozbiljno braniteljske stavove, posebno glede nedopustive kriminalizacije Domovinskog rata, te da nastave borbu protiv korupcije. Predsjedniku Josipoviću se očito želi poručiti, da pri svojoj politici pomirenja ima na umu povijesne činjenice i osjećaje hrvatskog naroda.

                  

       -Trenutna Vlada ima mandat i sve instrumente, Hrvatsku izvući iz krize. Istina, kraj je mandata pa nema mnogo vremena; uostalom ne možemo ignorirati globalne efekte krize. Jasno je, da su potrebne reforme i bolni rezovi, ali rijetko koja demokratska Vlada provodi teške postupke pred izbore. Opozicija hoće na vlast, to je prirodno. Ali bi opozicija trebala pokazati malo više demokratske zrelosti u vremenima, dok se Hrvatska istovremeno bori s brojnim poteškoćama, nalazi pred završetkom pristupnih pregovora s EU i bliži redovitim parlamentarnim izborima.

              Podržali ste inicijativu za oduzimanje ordena Titu .

        -Protupitanje: zašto ne? Da bi se shvatio stav HSKNj-a, potrebno je pogledati cijelu sliku. UDB-a je za vrijeme Jugoslavije ukupno ekzekutirala 90-tak emigranata vani, samo Hrvata je bilo 65. Dvije trećine tih političkih atentata su se odvijali na njemačkom tlu, gdje je kršen njemački suverenitet, čak je bilo i njemačkih žrtava. Državni teror Titovog režima je bio toliko masivan i bezobziran, da su se i diplomatski odnosi sa Njemačkom povremeno poremetili. Ukupno četvrti po redu proces pred njemačkim sudovima radi UDB-aškog terora nad hrvatskim iseljenicima je tek 2008. god. okončan sa pravomoćnom presudom radi ubojstva Stjepana Đurekovića. Povodom tog procesa, Njemačka je neuspješno tražila suradnju sa Hrvatskom, odnosno isporuku osumnjičenih za ubojstva, pa su se pojavile glasine da će Njemačka čak blokirati Hrvatsku na putu u EU. Prošle smo godine saznali, da na osnovi te presude odvjetnička kuca „Prtenjača&Prtenjača” u ime dvostruke žrtve Gojka Bošnjaka priprema zahtjev za oduzimanje odličja Titu radi naloga ubojstava. Kad smo još čuli, da je u pripremi daljnjih šest procesa radi UDB-aških atentata u Njemačkoj s ukupno 14 osumnjičenika, kao krovna hrvatska udruga u Njemačkoj smo morali zauzeti stav,  kao što to uvijek činimo kad se radi o važnim temama Hrvata u Njemačkoj. Odlučili smo se kao većinski u Njemačkoj socijalizirani demokrati, podržati žrtvu ubilačke mašinerije jugoslavenske diktature, Gojka Bošnjaka. S obzirom na osjetljivi trenutak kraja EU pregovora i želje da ne škodimo ugledu naše domovine Hrvatske, koristili smo vrlo odmjerene riječi, nismo tražili nikakva izručenja, blokade Hrvatske, niti napadali ikoga. Ali jasno, da smo pozvali Njemačku i Hrvatsku na procesuiranje ubojstava, ako se smatraju pravnim državama; te znanstvenike i povjesničare u Njemačkoj na obradu te tabuizirane prošlosti. U priopćenju za javnost smo napisali: „Našoj domovini Hrvatskoj želimo snagu stvoriti pretpostavke za zdrav buduci razvoj hrvatskog društva, koji se može samo temeljiti na istini”. Unatoč diplomatskim riječima,  u iseljeništvu su nam pojedini „zastupnici” nekih interesnih skupina pod maskom novinara, poručivali da se „ne bavimo prošlosti”, te prijetili da naš angažman može imati „vrlo ozbiljne posljedice”. Imajući u vidu, da je se Gojku Bošnjaku čak prijetilo smrću, pokazuje da tu nešto nije u redu u Hrvatskoj. 

    -E, da mi je to sam znati. Najprije sam Hrvat, katolik i domoljub, pa Berlinčanin i Europljanin. Sam nisam uvijek siguran, gdje se nalazim u političkom spektru, jer ovisno o temi ponekad favoriziram jedne stavove, drugi put one sa druge strane. U metropoli Berlinu sam bio izložen raznim kulturnim utjecajima, posebnostima velegrada, imam prijatelje Hrvate, Njemce, Turke, Srbe, Bošnjake, Talijane, židovske Nijemce itd. Uglavnom nisam član niti jedne političke stranke ili opcije, nego uživam svoju neovisnost, govoriti i činiti što mi vjera, savijest i ljubav prema domovini govori. Ali ako već hoćete: dok sam bio mladi, posebno kao student na Freie Universität Berlin, bio sam više socijalno-demokratski orijentiran, međutim dok sam sazrijevao i postajao stariji, priklonio sam se više konzervativnim stajalištima. Ali razumijem argumente cijelog političkog spektra i mogu vrlo konstruktivno diskutirati i surađivati sa svima. U predsjedništvu HSKNj-a imamo članove svih političkih opcija, što je pravo bogatstvo-kaže na kraju MIjo Marić.  

piše Zoran Paškov